✔️Volimo te Allahu, jer si nas na ovaj svijet doveo
✔️Od zvijeri i bujica iskvarenosti na uputu izveo
✔️Nakon nemara i grijeha kušnjama nas Sebi vratio
✔️Do same ivice, posle slabosti stvorenja, Ti nas spasio
✔️Volimo te, neznamo da je iko čovjeku šta si Ti oprostio
✔️Volimo te, jer si Tvojom voljom naše duše osnažio
✔️Kada nas kidaše, i kada bi dušmanin vatru nama naložio
✔️Opet smo ustali, hodimo ponosno, jer si Tvojom milošću tako htio,
✔️Koračamo livadama i putevima koje si nam Ti pripremio
✔️Ako je tako trebalo biti, možda duši gorko, mi ne marimo
✔️Ići ćemo i dalje, a ti nas osnaži, kada nam budeš iskrenost kalio
✔️Šta Ti hoćeš neka bude, samo iman nam ostavi, milošću tvojom ti dovimo
✔️Volimo te Allahu, da li smo robovi tvoji, mi te pitamo
✔️Jer i srcem i dušom da tako umremo, mi te molimo
✔️Volimo te Allahu, da nije toga, kako bi ovaj svijet podnio
✔️Volimo te Allahu, za Tvoj komšiluk mi žudimo,
✔️Makar srcima našim, Ti zbog' tog', eh, kad bi nam oprostio
💚Nešto se nisam osvrćao da li u bošnjačkom jeziku postoji poezija koja se sva završava sa jednim slovom kao kod araba, bilo kako bilo, bacih neke emocije bez mnogo "naprezanja" ili prepravljanja. Neka bude da su ovo samo emocije ne i poezija, da ne uvredim taj dio književnosti.
💚Hamza ibn Uthman
